SuperSport HNL želi izgledati kao profesionalna liga. Želi ozbiljnost, autoritet, kredibilitet i povjerenje. Ali sve to pada u vodu onog trenutka kada se iz tjedna u tjedan ponavljaju iste priče — sporne odluke, zakašnjele intervencije, pogrešne interpretacije i sudačke analize koje naknadno potvrđuju ono što je javnost već vidjela golim okom. Problem više nije jedna loša večer. Problem je obrazac. U manje od mjesec dana nakupilo se previše sudačkih i VAR propusta da bi ih se i dalje guralo pod tepih kao “teške, izazovne situacije”.
Posljednji slučaj stigao je nakon utakmice Istra 1961 – Varaždin. U 27. kolu poništen je pogodak Varaždina nakon procjene da je u napadačkoj fazi postojao prekršaj, ali je službena sudačka analiza potom jasno poručila da “minimalni kontakt” nije bio prekršaj iz Pravila nogometne igre te da je sudac pogriješio u interpretaciji incidenta kada je ostavio na snazi odluku kojom je pogodak eliminiran. Drugim riječima, gol nije trebao biti poništen. To više nije navijačka percepcija ni medijska buka, nego službeno priznanje pogreške.
A to nije izoliran incident. Samo dva tjedna ranije, u utakmici Vukovar 1991 – Rijeka, službena analiza 25. kola navela je da duel iz 46. minute nije bio prekršaj, da je sudac ispravno pustio igru, ali da je nakon “neopravdane i neutemeljene VAR intervencije” pozvan na pregled snimke te na kraju donio neispravnu odluku o kaznenom udarcu za Rijeku. Još teže od same pogreške zvuči formulacija da je intervencija VAR-a bila neutemeljena u smjernicama i protokolu. Kada ti vlastita analiza kaže da je VAR nepotrebno ušao u akciju i gurnuo suca prema pogrešnoj odluci, onda je problem puno veći od jedne krive procjene na terenu.
Ako je netko mislio da je to vrhunac kaosa, onda je četvrtfinale SuperSport Kupa između Rijeke i Hajduka pokazalo da može i gore. U službenoj analizi tog susreta stoji da je u 17. minuti sudac trebao pokazati crveni karton zbog sprječavanja izgledne prilike za pogodak, uz obaveznu VAR intervenciju, ali to se nije dogodilo. Samo dvije minute kasnije analiza kaže i da je zbog nasilnog ponašanja gostujući igrač morao biti isključen, te da je i tada VAR morao intervenirati. Dakle, u jednoj utakmici imaš dvije situacije u kojima službena analiza naknadno poručuje da su izostale ključne disciplinske odluke koje su morale biti donesene. To nije sitna pogreška. To je raspad kontrole nad utakmicom.
Istina, ista analiza za kup-sudar Rijeke i Hajduka potvrđuje i nekoliko ispravnih VAR korekcija — primjerice, rano dosuđeni penal koji je nakon pregleda ispravno preinačen u simuliranje, kao i kasnije ispravno dosuđene kaznene udarce nakon pregleda snimke. Ali upravo je u tome srž problema: ako u istoj utakmici imaš toliki broj krupnih odluka, od kojih službena analiza za neke kaže da su ozbiljno promašene, a za druge da su spašene tek naknadnim pregledom, onda se mora postaviti pitanje koliko je sustav doista stabilan i koliko je suđenje uopće pod kontrolom. Profesionalna liga ne može iz tjedna u tjedan živjeti na principu “dobro da postoji analiza poslije”.
U cijeloj priči posebno bode oči taj vremenski okvir. Dana 3. ožujka 2026. objavljena je analiza 24. kola, 5. ožujka 2026. analiza kup-četvrtfinala, 10. ožujka 2026. analiza 25. kola, a 24. ožujka 2026. analiza 27. kola. U tom kratkom razdoblju službene objave HNS-ove sudačke organizacije same su otvorile niz pitanja o pogrešnim procjenama, propuštenim isključenjima, neispravnim interpretacijama i neutemeljenim VAR intervencijama. To više nije dojam da “nešto ne štima”. To je dokumentiran niz problema u manje od mjesec dana.
I zato je glavno pitanje vrlo jednostavno: kako liga želi braniti priču o profesionalnosti, ozbiljnosti i rastu kvalitete, ako se povjerenje u suđenje ovako brzo topi? Navijači, klubovi i javnost mogu prihvatiti da se jedna teška situacija pogrešno procijeni. Ne mogu prihvatiti da se u kratkom razmaku nižu slučajevi u kojima službene analize praktički potvrđuju da su ključne odluke bile pogrešne. VAR je uveden da smanji nepravdu, a ne da postane novi izvor sumnje. Kad se to počne događati prečesto, onda problem više nije pojedini sudac, nego standard cijelog sustava.
HNL ne gubi vjerodostojnost samo kada se pogriješi. Gubi je kada se ozbiljne pogreške počnu gomilati, a javnost dobije dojam da svako novo kolo nosi novu sudačku bombu. Liga koja želi biti ozbiljna mora imati ozbiljno suđenje. Sve manje od toga vodi ravno u kaos, nepovjerenje i osjećaj da utakmice više ne odlučuju samo igrači i treneri, nego i kvaliteta interpretacije u VAR sobi. A to je za SuperSport HNL možda i najopasniji poraz od svih.
Ovakvim suđenjem sve više gledamo lakrdiju od lige, a ako ćemo pratiti sport bez ikakvog kontakta, onda svi skupa možemo početi gledati golf!
