Polusezona Hajduka može se opisati kao stabilna, ali ne i uvjerljiva. Rezultatski, splitski klub drži korak s vrhom SuperSport HNL-a i ostaje u igri za ono što na Poljudu svi traže – borbu za naslov. Međutim, dojam s terena često ne prati tablicu. Hajduk izgleda organizirano, kontrolira velik dio utakmica, ali prečesto ostavlja osjećaj da je mogao i morao više.
U ligaškom dijelu sezone Hajduk je bio momčad koja rijetko ispada iz ravnoteže. Obrana uglavnom funkcionira, sredina terena drži posjed, a ritam utakmica je pod kontrolom. Problem se, međutim, konstantno ponavlja – realizacija. U susretima gdje se očekivalo lomljenje protivnika, Hajduk je znao ostati na minimalcu ili prosuti bodove. Nije to dramatičan pad forme, ali jest obrazac koji se provlači kroz cijelu polusezonu.
U Kupu i europskim utakmicama slika je slična. Hajduk je kompetitivan, ali ne i dominantan. Protiv ozbiljnijih protivnika svaka greška izlazi na naplatu, a momčad još uvijek ne ostavlja dojam ekipe koja rutinski rješava “svoje” utakmice. Sve to upućuje na to da je Hajduk stabilan, ali i dalje korak ispod razine koja se na Poljudu priželjkuje.
Ključni igrači
Krovinović – središnja figura veznog reda. Njegova uloga nije samo tehnička, već i taktička – on povezuje linije, smiruje igru i diktira tempo. Kroz stalnu minutažu postao je osovina momčadi, a bez njega Hajduk gubi jasnoću u sredini terena.
Šego – najkonstantniji izbor u napadačkoj liniji. Njegov doprinos ne mjeri se samo golovima, već kretanjem, pritiskom i radom bez lopte. Ipak, upravo njegova pozicija najbolje pokazuje problem Hajduka – puno truda i energije, ali premalo konkretne nagrade u završnici.
Šarlija – donosi stabilnost u zadnjoj liniji. Nije igrač koji će privlačiti pažnju atraktivnim potezima, ali njegova pouzdanost i kontinuitet daju mir cijeloj obrani. U sezoni punoj oscilacija, Šarlija je jedan od rijetkih konstantnih elemenata.
Što očekivati za dalje?
Nastavak sezone donosi jasan izazov: iskorak ili stagnaciju. Hajduk ima bazu, ima stabilnost i ima širinu kadra, ali bez povećanja efikasnosti u završnici teško je očekivati ozbiljan napad na naslov.
Ako Hajduk uspije podići realizaciju, posebno u utakmicama gdje dominira posjedom, može ostati u borbi do samog kraja. U suprotnom, realnost će ponovno biti borba za vrh, ali bez odlučujućeg koraka naprijed.
Polusezona je pokazala da Hajduk zna igrati, ali i da još uvijek ne zna lomiti. Upravo tu leži razlika između kandidata i prvaka.
Stabilnost postoji – ali Hajduk mora pokazati da zna napraviti korak više kad je najpotrebnije.
