Koprivnica je donijela utakmicu baš onakvu kakvu kup često zna proizvesti – tvrdu, nervoznu, taktički opreznu i na kraju potpuno podređenu detaljima. Slaven Belupo je pred 1.019 gledatelja izborio polufinale nakon 120 minuta borbe i raspucavanja s bijele točke.
Od samog početka Slaven je djelovao odlučnije i aktivnije prema naprijed. Domaći su pokušavali kroz Grgića, Lepinjicu i Nestorovskog nametnuti ritam i gurati Lokomotivu u niži blok, dok je gost tražio prijetnju kroz tranziciju i prekide. Već rano je Lokomotiva ostala bez Ivana Katića, koji je izašao u 5. minuti, a ušao je Aleks Stojaković, što je odmah poremetilo prvotni plan Nikice Jelavića. Uz to je Lokomotiva relativno rano ušla i u problem s opomenama, jer je Jakov-Anton Vasilj zaradio žuti karton u prvom dijelu.
Iako je Slaven u uvodu ostavljao bolji dojam, Lokomotiva je kaznila trenutak nepažnje. U 33. minuti gosti su poveli, a pogodak je potpisao Dimitrije Kamenović. Taj gol dao je Lokomotivi mirniju poziciju u utakmici: mogla se spustiti nešto niže, zgusnuti sredinu i čekati da Slaven još više riskira. Za domaće je to značilo da više nisu mogli igrati samo strpljivo, nego su morali pojačati ulaske iz drugog plana i ubrzati prijenos lopte prema završnici.
Ulazak u drugo poluvrijeme bio je prijeloman. Lokomotiva je na odmoru izvadila Vasilja i uvela Denisa Kolingera, ali prije nego što su se gosti potpuno stabilizirali, Slaven je došao do izjednačenja. U 51. minuti zabio je Alen Grgić i time potpuno vratio domaće u utakmicu. Taj pogodak promijenio je psihologiju susreta: Slaven je dobio novu energiju i vjeru da može okrenuti dvoboj prije produžetaka, dok je Lokomotiva od momčadi koja kontrolira rezultat ponovno postala momčad koja mora preživjeti pritisak.
U nastavku je dvoboj postajao sve nervozniji. Kartone dobili Igor Lepinjica kod Slavena te Stojaković i Sušak kod Lokomotive, što dovoljno govori koliko je utakmica bila fizički zahtjevna i na rubu. Posebno je za goste to bio problem jer su opomene padale u zoni sredine i obrane, pa su morali igrati opreznije u duelima i braniti prostor bez previše agresije.
Kako je vrijeme odmicalo, treneri su krenuli otvarati klupu. Kod Slavena je u 72. minuti ušao Gabrijel Šivalec umjesto Mitrovića, dok je Lokomotiva u istoj fazi posegnula za Aleksandrom Trajkovskim umjesto Sušaka. Kasnije su stigle i dodatne korekcije: Lepinjica je izašao u 106., a ušao Andro Sokač; kod Lokomotive su još ulazili Luka Dajčer, Mario Šitum i Domagoj Antolić, a u dubokoj završnici i Filip Jović kod domaćih. Te promjene pokazuju kako je završnica sve više bila pitanje svježine, karaktera i preživljavanja duela, a sve manje tečnog nogometa.
Produžeci nisu donijeli novi pogodak, ali jesu dodatno naglasili koliko je kup drukčiji od prvenstva. Više nije bilo puno prostora za kalkulaciju; igralo se na koncentraciju, na jednu grešku i na to tko će ostati mirniji kad noge postanu teške. Slaven je u tim trenucima izgledao nešto stabilnije, s više kontrole emocije i boljim osjećajem da ne srlja u nepotreban rizik. Lokomotiva je ostala živa, ali više nije djelovala kao momčad koja drži utakmicu pod svojom komandom kao nakon vodstva u prvom dijelu.
Odluka je pala na jedanaesterce, a tu je Slaven bio čvršći. Za domaće su pogađali Ilija Nestorovski, Ljuban Crepulja, Alen Grgić i Tomislav Božić, dok su kod Lokomotive precizni bili Marko Pajač i Aleksandar Trajkovski. Domagoj Antolić nije realizirao, a Luka Dajčer je promašio cijeli gol, pa je Slaven s ukupnih 4:2 u raspucavanju zaključio posao i otišao među četiri najbolja u kupu.
U konačnici, ovo nije bila utakmica ljepote nego utakmica otpornosti. Lokomotiva je imala trenutak kontrole nakon Kamenovićeva gola, ali nije uspjela zadržati prednost ni dovoljno kvalitetno odgovoriti nakon izjednačenja. Slaven je pak pokazao ono što se u kupu najviše cijeni – ostao je unutra i kad rezultat nije bio na njegovoj strani, izdržao je ritam 120 minuta i na kraju bio mirniji kad je bilo najteže.
Kartoni, zamjene, trajanje
Kartoni
Slaven Belupo
61′ – Lepinjica
Lokomotiva:
22′ – Vasilj
61′ – Stojaković
71′ – Sušak
Zamjene
Slaven Belupo
72′ – Šivalec (Mitrović)
106′ – Sokač (Lepinjica)
119′ – Jović (Jakir)
Lokomotiva:
5′ – Stojaković (Katić)
46′ – Kolinger (Vasilj)
72′ – Trajkovski (Sušak)
91′ – Dajčer (Kamenović)
103′ – Šitum (Sabra)
115′ – Antolić (Vešović)
Trajanje
Utakmica je trajala 128 minuta + penali.
Sastavi
Slaven Belupo: Čović, Jakir, Kovačić, Božić, Mitrović, Ćubelić, Krušelj, Crepulja, Lepinjica, Grgić, Nestorovski
Lokomotiva: Savatović, Jukić, Bošković, Sabra, Subotić, Sušak, Pajač, Vešović, Katić, Vasilj, Kamenović
Ključni igrači
Grgić (Slaven Belupo) – lice Slavena u ovoj utakmici. Zabio je gol za 1:1 baš u trenutku kada je domaćinu trebalo emocionalno i rezultatsko resetiranje, a onda je i u raspucavanju ostao miran i precizan. Njegova utakmica nije bila samo u pogotku, nego i u stalnoj energiji, radu bez lopte i osjećaju da se u najvažnijim trenucima nudi kao rješenje
Kamenović (Lokomotiva) – digrao vrlo zahvalnu utakmicu. Donio je vodstvo, bio ozbiljna prijetnja iz prekida i ostavio dojam igrača koji je znao prepoznati trenutak kad treba napasti prostor. Iako Lokomotiva na kraju nije prošla, njegov doprinos bio je jedan od glavnih razloga zašto je gost tako dugo bio u dobroj poziciji
Što rezultat znači za dalje?
Za Slaven Belupo ovo je ogroman impuls. Ulazak u polufinale kupa znači da sezona odmah dobiva dodatnu težinu i realnu šansu za nešto veliko, a ovakva pobjeda nakon 120 minuta i penala često momčadi donese i psihološki kapital za prvenstvo. Za Lokomotivu je ovo bolan udarac jer je dugo bila u utakmici i imala situaciju iz koje je mogla zatvoriti posao, ali je na kraju ostala bez polufinala i bez nagrade za dobar dio odrađenog posla. Slaven se tako pridružio Rijeci, Dinamu i Gorici u polufinalu.
