Slaven Belupo iza sebe ima jednu od najzrelijih polusezona posljednjih godina. Četvrto mjesto na tablici nije plod slučaja ni kratkotrajnog bljeska, nego kontinuiteta, discipline i jasno posložene momčadi. U ligi u kojoj se većina klubova bori s oscilacijama, Slaven je djelovao stabilno – znao je kada stati nisko, kada preuzeti inicijativu i, što je ključno, kako uzimati bodove protiv izravnih konkurenata.
Nisu igrali “lijepo za oko” u svakoj utakmici, ali su igrali pametno. I to ih je gurnulo tamo gdje realno pripadaju – u gornji dom HNL-a.
Ključni igrači
Hadžikić – vratar koji je dao mir cijeloj zadnjoj liniji. Hadžikić nije imao sezonu spektakularnih obrana za highlightse, ali je imao ono što treneri najviše cijene – konstantu. Siguran na liniji, miran u igri nogom i rijetko kriv za primljene pogotke. Njegova minutaža jasno govori koliko mu se vjeruje.
Krušelj – jedan od onih igrača koji se ne primijete dok ne izostanu. Velika minutaža, taktička disciplina i pouzdanost u defenzivnim zadacima čine ga temeljem Slavenove stabilnosti. Nije igrač koji će lomiti utakmice, ali jest igrač koji ih drži pod kontrolom.
Jagušić – veznjak koji je dao dodatnu dimenziju igri Slaven Belupa. Energija, ulasci iz drugog plana i konkretan doprinos prema naprijed. Jagušić je simbol ove polusezone – rad, odgovornost i napredak bez velike pompe.
Što očekivati za dalje?
Ako Slaven Belupo zadrži zdravlje ključnih igrača i ne upadne u seriju loših rezultata, četvrto mjesto nije plafon. Borba za Europu nije nerealna, ali će zahtijevati dodatnu efikasnost u napadu i još malo širine u rotaciji.
Najveći izazov bit će ostati gladan bodova – jer sada više nisu “iznenađenje”, nego momčad koju svi shvaćaju ozbiljno.
Slaven Belupo ove sezone ne galami – ali radi dovoljno glasno da ga svi čuju.
